Znakovi stresa kod djece
Da bismo mogli pomoći djetetu u suočavanju s teškim trenucima, važno je moći prepoznati ponašanja kojima nam dijete poručuje da je pod stresom, posebno kada to ne može izraziti riječima. Pojedina djeca svoj doživljaj stresa otvoreno izražavaju, dok kod drugih znakovi stresa uopće nisu vidljivi.
Kako prepoznati da je dijete pod stresom
Tjelesne reakcije: neposredne tjelesne reakcije (npr. povećan broj otkucaja srca, pojačano znojenje, crvenilo lica, suha usta, teškoće s probavom, ubrzano disanje), iscrpljenost, mokrenje u krevet (ako su ostali uzroci isključeni), psihosomatski simptomi poput bolova u trbuhu i glavobolje za koje se ne nalaze jasni organski uzroci te druge tjelesne promjene. Bol u trbuhu je najčešća kod šesto- i sedmogodišnjaka, dok je glavobolja kao simptom stresa češća kod starije djece.
Umor: dijete se ne može nikako odmoriti, žali se da je umorno unatoč odmoru, što je, kada se isključe drugi uzroci, najčešći psihosomatski znak stresa kod školske djece.
Emocionalne reakcije: potištenost, zamjeranje, razdražljivost, tjeskoba, strah, promjene raspoloženja, gubitak interesa za uobičajene aktivnosti, bezvoljnost.
Misaone reakcije: teškoće usmjeravanja pažnje i koncentriranja - zaboravljivost i zbunjenost koji se javljaju kao posljedica snažnih emocionalnih stanja, stalno razmišljanje djeteta o onome što ga brine, ili pak izbjegavanje svega što ga na to podsjeća, samokritičnost, stalna briga o budućnosti, niže samopouzdanje...
Ponašajne reakcije: izrazito agresivno ponašanje, nemir, povišena razina aktivnosti u odnosu na ranije, plač, izbjegavanje, nervozni pokreti, povlačenje, pojačani interes za rutine ili predmete, pojačane navike kao što su griženje noktiju, prevrtanje kose, a kod mlađe djece sisanje palca, noćne more, iznenadne promjene u ponašanju...
Promjene u dosadašnjim navikama i rutinama: primjerice, promjene u spavanju i hranjenju, nagli gubitak ili dobivanje na težini, vraćanje na ponašanje karakteristično za mlađu dob, kao što je i mokrenje u krevet ili sisanje palca, gubitak interesa za aktivnosti u kojima je dijete uživalo.
Kako pomoći djetetu
Slušajte dijete: Pokušajte se suzdržati od preranog davanja savjeta, preranog tješenja djeteta ili iznošenja svoje ideje o onome što se zbiva. Neka vam dijete samo ispriča svoj doživljaj. Zainteresiranost za to kako se dijete osjeća, najveća je vrijednost koju mu možete dati, koja mu omogućava da se osjeća - doživljeno. Sjetite se da je određena razina stresa sasvim normalna: Dajte djetetu do znanja kako je normalno da se ponekad osjeća ljuto, uplašeno ili uznemireno. Pomozite djeci prepoznati, imenovati i izraziti svoje emocije: "Čini mi se da si uznemiren." "Čini mi se da se bojiš."
Imajte strpljenja: Čak i kad biste najradije uzeli stvari u svoje ruke ili utješili dijete na prvi znak stresa, suzdržite se malo. Pomozite mu tako da si nauči samo pomoći. Pojedinoj djeci dodir znači mnogo kada im je teško: Ako vidite da djetetu odgovara, zagrlite ga, primite za ruku i stanite tako nekoliko trenutaka. Nemojte kažnjavati dijete za reakcije stresa, ni fizički niti riječima: "Što plačeš kao malo dijete?"; "Vidi njega što se uplašio kao curica." Poučite dijete jednostavnim načinima opuštanja: Primjerice, neka zamisli svoje najdraže mjesto; polako broji do deset; da stegne i opusti mišiće; pleše ili radi nešto drugo što voli. Pomozite djetetu naći aktivnost koja ga veseli i puni mu baterije: Hoće li to biti fizička aktivnost, glazba, kreativan rad, čitanje ili što drugo, neka dijete odluči samo. Tjelesna aktivnost i igra su ovdje važni jer je to prirodan način tijela kojim vraća ravnotežu narušenu stresom.
Izbjegavajte pred djecom pričati o brigama koje nisu primjerene njihovoj dobi: Financijske teškoće, kako ćete otplatiti kredite, teškoće na poslu... Postoje teme o kojima trebaju brinuti odrasli, i to s razlogom.
Održavajte dnevni ritam hranjenja i odlazaka na spavanje: Djeci je u stresnim situacijama bitna struktura i rutina. Iako se nalazimo u situaciji kada smo morali izaći iz svoje svakidašnje rutine, potrebno je uspostaviti novu. Bitno je održati što više uobičajenih aktivnosti kao što su igra i zajedničko provođenje vremena.
Budite uz dijete: Ponekad djetetu treba samo da ga netko sasluša i razumije.
Literatura:
Buljan Flander, G. (2018). Znanost i umjetnost odgoja: Praktični priručnik o suvremenom odgoju za roditelje i odgojitelje.
